U Zagrebu je otvoren prvi veliki coliving prostor za mlade profesionalce. Dvadeset soba, zajednička kuhinja, radni prostor i dvorište. Najam je znatno jeftiniji od samostalnog stana pa je interes bio ogroman. Ali arhitekti su podcijenili jednu jako bitnu stvar. Na svakih pet soba dolazi jedna dijeljena kupaona i upravo tamo se lome svi odnosi.
Prvi mjeseci bili su idila. Stanari su se družili, kuhali zajedno, organizirali filmske večeri. Onda su počeli sukobi. Netko ostavlja dlake u odvodu. Netko okupira prostor sat vremena ujutro. Netko troši tuđi šampon. Zajednički korištena kupaona pretvorila se u poprište tihog rata s porukama lijepljenima na ogledalo.
Uprava je pokušala s rasporedom. Svaka soba dobila je termine za jutarnju higijenu. Sustav je propao prvi tjedan jer se nitko nije budio po planu. Zatim su uvedene kamere u hodniku da se utvrdi tko ne čisti za sobom. Stanari su se pobunili zbog privatnosti. Problematična dijeljena kupaona počela je tjerati ljude na iseljenje.
Rješenje je došlo odozdo. Stanarka Petra, po struci medijatorica, predložila je mjesečni sastanak kućanstva. Umjesto optužbi, uvedena su pravila koja su svi zajedno napisali. Rotacija čišćenja s potpisom, ograničenje jutarnjeg tuširanja na petnaest minuta, zajednička kupnja potrepština iz fonda. Demokratski uređena kupaona odjednom je funkcionirala.
Sociologinja koja proučava coliving trend kaže da je to očekivano. Kuhinja se dijeli lako jer je druženje. Ali prostor intimne higijene nosi drugu psihologiju. Uredna zajednička kupaona zahtijeva razinu povjerenja koju stranci moraju tek izgraditi.
Nakon godinu dana prostor ima listu čekanja. Novi stanari na useljenju potpisuju kućni red gdje središnje mjesto zauzima poglavlje o higijeni. Petra se šali da je pravilno organizirana kupaona bolji test kompatibilnosti od bilo kojeg intervjua. Uprava planira drugi objekt i ovaj put arhitekti imaju jasnu uputu. Na svake tri sobe mora doći jedna kupaona jer je mir u kući vrijedan više od uštede na kvadratima.